4/10/2026

Jezik mode

La Garçonne

Tekst: prof. dr. sc. Katarina Nina Simončič

02-copy


Riječ garçonne jedan je od onih modnih pojmova čije značenje daleko nadilazi opis određenoga odjevnog predmeta ili siluete. Izvedena je iz francuske imenice garçon – dječak, mladić – dodavanjem ženskoga nastavka. Premda se danas gotovo automatski povezuje s modom 1920-ih, riječ je starija: leksikografski izvori njezinu uporabu bilježe već u 19. stoljeću [1]. Tek će dvadesetih godina 20. stoljeća, međutim, garçonne postati jednom od ključnih riječi modnog vokabulara. Tada više nije označavala samo „djevojku nalik dječaku“, nego novi tip žene, prepoznatljiv po tjelesnoj pojavnosti, odijevanju, frizuri i ponašanju, ali povezan i sa širim promjenama društvenoga položaja žena.

Presudan trenutak u modernoj povijesti riječi dogodio se 1922. godine, kada Victor Margueritte objavljuje roman La Garçonne [2]. Izvorno izdanje objavio je pariški Flammarion, a primjerak iz 1922. danas je digitaliziran u Gallici, digitalnoj knjižnici Bibliothèque nationale de France. Glavna junakinja romana, Monique Lerbier, nakon razočaranja u zaručnika odbacuje dio konvencija građanskoga ženskog života i počinje živjeti prema pravilima koja su se u tadašnjem društvu smatrala dopuštenijima muškarcima nego ženama. Margueritteova garçonne samostalna je, kreće se gradom, izlazi, istražuje vlastitu seksualnost i prisvaja slobode dotad ponajprije povezivane s muškim načinom života. Roman je postigao izniman komercijalni uspjeh, ali je istodobno izazvao snažan moralni skandal. Emmanuelle Retaillaud u analizi suvremenoga francuskog tiska pokazuje da već oglasi iz srpnja 1922. uz La Garçonne vežu novi tip emancipirane mlade žene koja želi živjeti poput muškarca. [3]. Margueritteov roman tako nije uveo novu riječ, ali je presudno pridonio tome da garçonne postane naziv za prepoznatljiv tip nove žene dvadesetih godina.

Posebno je zanimljivo koliko brzo riječ prelazi iz književnog i društvenog diskursa u jezik mode. Već početkom 1920-ih garçonne se povezuje s novom ravnom, mladenačkom siluetom, kratkom kosom i odbacivanjem naglašenih ženskih oblina. U tom procesu važnu ulogu ima pariška modna kuća Premet, koju je vodila Charlotte Révyl. Godine 1923. u Premetovoj se kolekciji pojavljuje model nazvan Garçonne, jednostavna haljina ravnih linija s kontrastnim bijelim ovratnikom i manšetama. U kolovoškom broju časopisa Art–Goût–Beauté iste godine u tekstu se izrijekom spominje „Garçonne de chez Premet“, uz oznaku „le costume à succès“, iako model na toj stranici nije ilustriran [4]. Ilustraciju Premetova modela Garçonne nalazimo, međutim, već u srpanjskom broju američkog Voguea iz 1923. godine [5].

„Garçonne de chez Premet“: modni časopis Art–Goût–Beauté opisuje Premetovu Garçonne kao „le costume à succès“. Art–Goût–Beauté, „Fêtes à bord des yachts“, kolovoz 1923. Izvor: Gallica / Bibliothèque nationale de France.

Ovdje se događa važan semantički pomak: garçonne više nije samo naslov romana niti pojam vezan uz novi način života žene. Riječ postaje naziv konkretnoga modnog modela. Time možemo pratiti kako književni i društveni pojam ulazi u modni sustav, gdje postupno počinje označavati odjeću, izgled i naposljetku čitavu siluetu. Sljedeća etapa toga procesa može se jasno pratiti u francuskom Vogueu. U tekstu objavljenom u veljači 1924., Charlotte Révyl iz kuće Premet opisuje suvremenu ženu kratke kose, s malenim šeširima spuštenima prema očima, jednostavnim ovratnicima i dugim rukavima te govori o „silhouettes garçonnes“ [6]. Izraz je iznimno važan jer svjedoči o tome da garçonne više nije samo naziv jednoga modela, nego postaje oznaka određene vrste siluete. Na tom se primjeru može vidjeti kako moda ne preuzima samo postojeće riječi, nego ih transformira i pridaje im nova značenja.

U odijevanju se taj novi ideal očitovao u napuštanju naglašenoga struka i oblina. Haljine poprimaju ravniju liniju, struk se spušta prema bokovima, suknje se skraćuju, a korzet postupno gubi nekadašnju ulogu u oblikovanju tijela. Vitko i mladenačko tijelo postaje dijelom novoga ideala povezanog s kretanjem i sportom. Posebno snažan znak promjene bila je kratka kosa. Francuski tisak pritom bilježi različite nazive kratkih frizura – à la Jeanne d’Arc, à l’éphèbe i à la garçonne. Naizgled jednostavna promjena frizure postala je predmetom šire rasprave o ženskom izgledu i identitetu jer je zadirala u ustaljene predodžbe ženstvenosti i društveno prihvatljiva izgleda žene [7].

La réception au château: modeli modnih kuća Premet, Jeanne Lanvin, Drecoll i Paul Poiret. Prvi model slijeva, Garçonne, kreacija je kuće Premet: haljina od alpake s ovratnikom i ukrasima od bijelog organdija. Art–Goût–Beauté, 1. rujna 1923.Izvor: gallica.bnf.fr / Bibliothèque nationale de France.
Modeli Sans Soupape i Trottin modne kuće Premet (desno) te kreacija Jeanne Lanvin (lijevo). Premetovi modeli pokazuju obilježja garçonne siluete – ravnu liniju, nenaglašen struk i kratku kosu karakterističnu za novi ženski izgled 1920-ih. Art–Goût–Beauté, 15. svibnja 1924. Izvor: gallica.bnf.fr / Bibliothèque nationale de France.
 

Sa garçonne izgledom tijekom 1920-ih djelomično se preklapa i sportski ideal ženskoga tijela, premda ta dva pojma nisu bila istoznačna. Jaclyn Pyper ističe da je sportive oblikovala vlastiti ideal moderne žene, povezan s aktivnošću, kretanjem i tjelesnom vitkošću, koji je dijelio neka obilježja s garçonne. Posebno je zanimljiva formulacija iz La Gazette du Bon Ton iz 1925. o „les jeunes androgynes sportives“ – mladim androginim sportašicama – koje se navečer, zahvaljujući sjaju perli i večernjoj odjeći, ponovno pretvaraju u „sirene i princeze“ [8]. Taj kontrast upućuje na to da androginost nije nužno značila odbacivanje ženstvenosti, nego promjenu načina na koji se ona oblikovala i predstavljala.

Promjena se stoga nije odnosila samo na odjeću. Novi odnos prema tijelu podrazumijevao je veću slobodu kretanja – za hodanje, ples, sport ili vožnju automobila – a moda je postala jedan od načina na koji se ta promjena činila vidljivom. Moda garçonne tako otvara pitanje granica između ženskoga i muškoga, odjeće i tijela te modnoga izgleda i načina života.

Garçonne izgled: američka glumica Colleen Moore s karakterističnom kratkom bob frizurom, 1927. Fotografija: Russell Ball. Izvor: Wikimedia Commons, public domain.
Skraćivanje suknje i nova silueta: ljetni modeli s kraja 1920-ih pokazuju kraću duljinu suknje, ravniju liniju i nenaglašen struk. U tekstu „Jupes-culottes“ časopis govori o „le rêve de la jupe courte“ – „snu o kratkoj suknji“. Art–Goût–Beauté, 1. svibnja 1929. Izvor: Gallica / Bibliothèque nationale de France.

Reference:

 

[1] Usito, s. v. „garçonne“, Usito. Dictionnaire québécois de la langue française, Université de Sherbrooke. Etimološka bilješka: „1880; de garçon et -e“. url: https://usito.usherbrooke.ca/d%C3%A9finitions/gar%C3%A7onne

 

[2] Victor Margueritte, La Garçonne, Paris: E. Flammarion, 1922. Digitalizirano izdanje: Bibliothèque nationale de France, Gallica, identifikator bpt6k9905390. Bibliografski podaci o izdanju potvrđuju Paris, E. Flammarion, 1922. Url: https://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k9905390

 

[3] Emmanuelle Retaillaud, „Il y a un siècle : le scandale de « La Garçonne »“, RetroNews–BnF, 22. veljače 2022., izmijenjeno 3. kolovoza 2022. Članak donosi i reprodukciju oglasa iz srpnja 1922. u kojem se roman povezuje s „novim tipom“ emancipirane mlade žene. Url: https://www.retronews.fr/arts/long-format/2022/02/22/le-scandale-de-la-garconne-roman

 

[4] Rosine, „En pleine mode“, Art–Goût–Beauté, br. 36, kolovoz 1923., odjeljak „Fêtes à bord des yachts“, Paris: Éditions d’Art des Successeurs d’Albert Godde, Bedin et Cie, 1923. Primjerak: Palais Galliera, musée de la Mode de la Ville de Paris, sign. GALPER-AGB1923-08. Url: https://img01.decalog.net/decalog_images/numerisation_periodiques/AGB%20-%20Art%20gout%20beaute/OCR/M5053JP_AGB_1923_036/PDF/M5053JP_AGB_1923_036.pdf

 

[5] Nuria Luis, „Premet, la desconocida marca que se adelantó al ‘little black dress’ de Chanel“, Vogue España, 16. rujna 2026. Članak reproducira arhivsku građu kuće Premet; za naš tekst služi kao sekundarni izvor za Premetovu prisutnost u arhivu Voguea. Url: https://www.vogue.es/articulos/premet-vestido-negro-la-garconne-chanel

 

[6] Lilah Ramzi, „La mode des années 20 : la garçonne, la coupe au carré et les autres tendances qui ont défini les Années folles“, Vogue France, 6. lipnja 2024. Autorica navodi Premetovu haljinu La Garçonne te prenosi izjavu Charlotte Révyl iz članka objavljenoga u Vogueu u veljači 1924., uključujući izraz „silhouettes garçonnes“.Url: https://www.vogue.fr/article/tendances-annees-20-mode-garconne

 

[7] Steven Zdatny, „La mode à la garçonne, 1900–1925 : une histoire sociale des coupes de cheveux“, Le Mouvement Social, br. 174, 1996/1, str. 23–56. DOI: 10.2307/3779116.

 

[8] Jaclyn Pyper, „Style Sportive: Fashion, Sport and Modernity in France, 1923–1930“, Apparence(s), br. 7, 2017., objavljeno online 1. lipnja 2017. DOI: 10.4000/apparences.1361.